Demodikoza je relativno česta upalna bolest kože u pasa uzrokovana zbog prenapučenosti demodeks grinja (Demodex canis) koje normalno obitavaju u dlačnim folikulama kože. Manji broj tih grinja se smatra dijelom normalne flore kože psa, no u određenim situacijama njihov broj se može povećati do razine na kojoj klinički znakovi postaju vidljivi.
Postoje dva glavna oblika demodikoze u pasa: juvenilni i adultni.

Juvenilni obično susrećemo u pasa mlađih od dvije godine starosti.
Adultni oblik bolesti se javlja u pasa preko dvije, do četiri godina starosti, te je često povezan sa drugim imunosupresivnim bolestima.

Po proširenosti po koži, demodikozu dijelimo na:

  1. Lokaliziranu, manje od pet promjena na tijelu
  2. Generaliziranu, sa pet i više promjena na tijelu

Liječenje demodikoze može biti prilično frustrirajuće za vlasnike životinja jer često traje mjesecima, a u nekim slučajevima i doživotno.


Slika 1. Lezija demodikoze na nozi psa

Alergije - kao i kod ljudi, životinje mogu početi pokazivati znakove alergije kada njihov imuni sustav  prepozna svakodnevne substance - alergene - kao opasne. Iako su ovi alergeni prisutni svugdje u okolišu, i za većinu drugih životinja bezopasni, Vaša životinja na njih može imati ekstremnu reakciju. Alergeni se mogu udahnuti, progutati ili biti problem kada dođu u dodir sa kožom (npr. buhe ako životinja nije adekvatno zaštićena sredstvom protiv nametnika). Tada se tijelo alergena pokuša riješiti reagira na razne načine. Neki od znakova koje vlasnik primjeti su : crvena i vlažna koža, pojačani svrab, suzne oči, kihanje, proljev, povraćanje, lizanje i grickanje šapa, stalno lizanje. Kada je koža promijenjena, alergični psi mogu imati sekundarne infekcije kože bakterijama ili gljivicama. Iako alergen mogu biti razne supstance ipak u najvećem postotku je to hrana. Da bi se otkrilo da li je hrana uzročnik alergije potrebno je provesti eliminacijsku dijetu u periodu od minimalno 8 tjedana. Ne može se dovoljno naglasiti koliko je bitno da dok je životinja na eliminacijskoj dijeti da ne usmije uzimati apsolutno ništa drugo. Razlog tomu je slijedeći, ako provodimo eliminaciju s isključivo hipoalergenom medicinskom hranom koja po svom sastavu ne može predstavljati alergen, i nakon 8 tjedana imamo životinju koja je prestala pokazivati znakove alergije onda smo potvrdili alergiju na hranu. Ali ako smo u tom periodu hranili i s drugim sastojcima, a životinja je nastavila imati probleme, onda zapravo ne možemo znati objektivni rezultat. Kada govorimo o ostalim alergenima, koji ne uključuju hranu, njih se također može testirati pomoću testova koji se provode iz krvi. Liječenje alergija može biti itekako zahtjevno i frustrirajuće, no bitno je napomenuti kako je suradnja vlasnika pola puta ka rješenju do kojeg se dolazi sporo. Više je pristupa liječenju, ovisno o vrsti alergije, čime se još jednom potvrđuje koliko je bitno znati uzrok. Jer ako je riječ o hrani sigurno nećemo posezati za lijekovima kada se problem može vrlo lako riješiti. Vrlo često nam dolaze vlasnici sa problemima sa analnim vrećicama i upalama uha te traže pomoć, a zapravo ne znaju da su analne vrećice i uha vrlo rijetko problem sami od sebe, već je u pozadini svega alergija. Tako da slijedeći put kad pas bude pokazivao znakove da ga smetaju analne vrećice (koje kod velike većine pasa apsolutno nisu problem niti ih treba dirati) razmislite da li je problem zapravo u njima.